Upravo sada, dok pišem ovaj blog, sjedim za svojim radnim stolom i jedem bananu s kikiriki maslacem - ako nisi probala, MORAŠ! Na radnom stolu se nalazi lila penkala s mucastim srčekom, futrola za naočale, labelo, planer i laptop. Vani je oblačno i pada kiša, u pozadini svira Taylor Swift, a ja bih trebala osmisliti kako započeti jedno od kompleksnjih poglavlja ove priče.
Krenut ću s mjesta na kojem sam zadnji put stala.
Godina je 2018. Nakon dugog odmora, nezaboravnog ljeta, puno mora i druženja upisala sam prvu godinu faksa. Sjećaš li se kako sam u prethodnom blogu pisala o bolnim i obilnim menstruacijama? E tu smo, da! Samo što su sada simptomi još gori, a bol je abnormalna x5. Što to točno znači? Pokušat ću ti opisati riječima, a ti ih pretoči u slike:
Dobila si mengu - naravno tjedan dana prije si bila živčana na sve i svakoga pa tako i na muhu koja ti prođe pored glave, jer zašto je baš u tom trenutku morala proći pored tvoje glave? Prva tri dana su najgora, ali vidi sreće u nesreći - taj dan si kod kuće. Piješ tablete protiv bolova i čajeve, odmaraš, griješ trbuh i pripremaš se za sutrašnji odlazak na faks jer, Bože moj, tko još nije vidio obavljati svakodnevne aktivnosti za vrijeme “onih dana u mjesecu”. Pa svaka žena na reklami za uloške trenira, skače, pliva, vozi bicikl, druži se i odlazi na zabave. Realnost je, ipak, mnogo drugačija. Sutradan se budiš u grčevima i nepodnošljivim bolovima uzduž i poprijeko cijelog trbuha jer imaš osjećaj da ti netko u utrobu koja je obavijena bodljikavom žicom zabija 20 noževa - od želuca naniže. Uz to, naravno, dolazi “senzacija” poput tupe, ali i probadajuće boli koja kreće od maternice, putuje do leđa, crijevima do rektuma, i kroz sve što joj se nađe na putu do tvoje drage frendice vagine - ali to nije sve. Uz sve to dobit ćeš gratis poremećenu probavu i mučnine, a netko će i povraćati. Iz kreveta ustaješ teškom mukom i brzinom kornjače stare 100 godina u pozi upitnika hodaš najprije do tablete spasa, a zatim do wc-a. U wc-u se zadržavaš oko pola sata. Sve manje je premalo, a sve više je dobrodošlo - nadam se da sam dovoljno slikovita. Ne znaš ni sama kako, ali na neku foru završiš na faksu. Tamo se opet “kljukaš” tabletama protiv bolova. Kada dođe vrijeme da kreneš kući, požališ što si uopće igdje išla - ali da, neće se ispit sam napisati, a ni prezentacija sama izlagati. No dobro. U prometu funkcioniraš tako da, zapravo, ne funkcioniraš. Kada napokon vlakom stigneš doma, putem do kuće kojim ti inače treba 10 minuta hodaš 25. Zašto? Jer se svim silama trudiš amortizirati svaki mali korak koji napraviš. Svaki udah i izdah, a kamoli pokret, znači još jedan “nož” u utrobi - i da, uz to ti trbuh izgleda kao da si u trećem mjesecu trudnoće. Kada dođeš kući “trčiš” na wc, plačeš, treseš se i zahvaljuješ nebesima što si uspjela. Odlazak na spavanje je isto povelik izazov. Nema pomicanja ni okretanja, a bilo bi super kada ne bi morala disati - sve to, još uvijek, pod djelovanjem tablete.
Tako je to otprilike izgledalo.
Nakon ovoga je sve krenulo nizbrdo. Kronični gastritis (upala želučane ovojnice), pad imuniteta i kronični rinitis (upala sluznice nosa), svakodnevne križobolje i kronična zdjelična bol, nekontroliran gubitak kilograma, povratak hormonalnih akni - na što ti, kada opet odeš na pregled, dermatolog kaže “A zašto si to radiš? Pa vidi te plave oči, šteta je” i OPET nudi Roaccutane bez da traži uzrok. Sve je to popraćeno povremenim išijasom zbog kojeg obaviš mali milijun pretraga, uključujući i MR (Magnetsku rezonancu), odeš na dvije runde terapija koje je propisao fizijatar i potrošiš podosta novčanih sredstava kod kiropraktičara - hvala mama i tata.
Znam da zdrava glava nosi pola zdravlja. Uz anksioznost i napadaje panike uzrokovanih psiho-fizičkom boli, neuspješnim posjetima doktorima i specijalistima koji godinama ne mogu otkriti što ti je i sve što znaju reći je “ma nije to ništa, mlada si”, teško je ostati psihički stabilan. Ja sam, bez obzira na to, znala da nešto nije u redu. Nisam se htjela pomiriti s nalazima po kojima je sve, više-manje, bilo ok jer mi je vlastito tijelo govorilo suprotno. A reci mi tko bolje poznaje svoje tijelo od osobe koja u njemu živi 20 i kusur godina.
Hvala ti što pratiš moju priču koja je jednim dijelom i priča neke druge djevojke ili žene koja je “jedna od 10”.
U subotu izlazi peti blog, a do tada se vidimo na službenom Instagram profilu EndometriOne!
Comments