Bila je to godina 2015., a ja sam bila tinejdžerka. Energična, uvijek vesela, društvena i ambiciozna djevojka koja je pohađala glazbeni razred u Zagrebu. Tada je moj glavni cilj u životu bio završiti srednju glazbenu školu i upisati Muzičku akademiju kako bih postala pijanistica, a jednoga dana i profesorica klavira u glazbenoj školi. Imala sam 16 godina i većinu svoga vremena provodila sam u školi u kojoj sam bila od jutra do mraka - u doslovnom smislu. Kuću i obitelj sam viđala navečer prije spavanja i vikendima koje sam koristila za “tamburanje” po klaviru. S najboljom prijateljicom iz osnovne škole sam se družila samo i isključivo pod zimskim i ljetnim praznicima - još smo bff ne brinite. Nina je jako tolerantna i strpljiva osoba. Takav način života donio mi je lijepe stvari kao što su srednjoškolski prijatelji koji su mi tada bili druga obitelj jer sam ipak s njima provodila najviše vremena. Uz sve lijepe stvari tu je bilo i puno stresa, odricanja i živciranja što se polako počelo odražavati na moje zdravlje.
ANEMIJA UZROKOVANA MANJKOM ŽELJEZA
Sve je krenulo pojavom “manjih” simptoma kao što su konstantan umor, iscrpljenost i aritmije, koji su polako postajali dio moje svakodnevice. Ja kao ja, po prirodi odgovorna osoba koja se brine za svaku sitnicu pa tako i za vlastito zdravlje - hvala Bogu, otišla sam doktoru opće prakse koji me poslao na daljnje pretrage. Rezultati su otkrili da imam anemiju zbog nedostatka željeza u krvi kao posljedice poremećaja ravnoteže između njegovog unosa i gubitka. Posljedica je otkrivena i tretirana, no UZROK nije ni tražen ni pronađen.
HORMONSKE AKNE, ROACCUTANE I NJEGOVE “ČARI”
Sljedeći problem pojavio se nakon dvije godine. Bio je to problem s kožom s kojim se još uvijek borim i koji je znatno utjecao na moju psihu i doveo do manjka samopouzdanja i dodatnog stresa. Riječ je o ni manje ni više, nego o hormonskim aknama. Eh sad, to ne bi bio toliki problem da se radilo o sitnim, pubertetskim prištićima koji bi došli, bili dosadni i iritantni pa prošli. To su bile hormonske cistične akne u predjelu obraza, čeljusti i brade koje su bile upaljene do te mjere da su se na na koži moga lica mogle nazirati kvrge. Naravno, sve je to bilo popraćeno crvenilom, boli, svrabom i suzama. Kao i prvi put, obratila sam se doktoru koji je poslao uputnicu za dermatologa. Dermatolog me pogledao i poslao da vadim običnu krvnu sliku te propisao tablete koje se zovu “Roaccutane” - kada bih pričala o nuspojavama koje ovaj “lijek” uzrokuje i koliko ga hejtam trebalo bi mi dodatnih 10 stranica. Ukratko, nakon dodijeljene terapije, lice mi je bilo kao bebina guza. Meko, glatko, bez prištića, a ožiljci su bili manje vidljivi. Uz “rješenje” problema, čiji uzrok OPET nije ni tražen ni pronađen, stigli su još neki “bonusi” u paketu. Ti “bonusi” - kužiš da je ovo sarkazam, jel da? zvali su se anksioznost, oslabljen imunitet, instant konjuktivitis i jake upale sinusa koje me još uvijek ne napuštaju.
MENSTRUACIJA
Od prvog dana do danas menstruaciju pamtim i poznajem kao sedam izrazito bolnih dana u mjesecu kojima se nikad ne veselim. Dobila sam ju u šestom razredu osnovne škole i početak je, kao i svim mladim curama i djevojkama, bio najteži. Trebalo se priviknuti na neudobne uloške, neredovite cikluse, jake bolove u trbuhu i leđima, obilna krvarenja, redovito uzimanje tableta protiv bolova i mnoge druge stvari. Način na koji su nas u školi učili i “pripremali” na taj period naših života nije bio usporediv s onim što se dešavalo u stvarnosti. Sjećam se koliko sam puta znala izostati s nastave dok sam se, čekajući da ta tableta napokon djeluje, uplakana i skvrčena vrtila u krevetu - i znam da vas ima još. Koliko puta sam znala strahovati kada bi mi u školi krv procurila na hlače ili kada bi se ujutro probudila i na plahti zatekla crvenu “lokvicu”. Svaki mjesec ista priča i ista ljutnja proizašla iz zablude da sam bila dovoljno informirana i spremna postati žena. Prolazili su mjeseci i godine i naravno da sam se, kao i mnoge druge djevojke, navikla. Navikla sam se normalno funkcionirati uz bolove, konzumaciju 4-5 tableta dnevno, PMS i sve što dolazi s tim pojmom. Šest godina nakon, pojavili su se novi simptomi koji su bili još bolniji i ponekad ,usudila bih se reći, jedva izdržljivi. Nastupila je zabrinutost, ali ne do te mjere da bih se borila i otkrila što se događa - jer smo navikle da nam govore da je to normalno, je li tako? Riječ je o tegobama koje su se godinama samo nizale i očigledno ukazivale na dijagnozu koja je otkrivena, tek nedavno, prije tri mjeseca.
Nastavak slijedi uskoro, a do tada te pozivam da zapratiš službeni Instagram profil EndometriOne i postaneš dio ove male zajednice. <3
Comentarios